23 Февруари 2008 05:45
Някой може ли да преведе на човешки език тази сръбска народна песен? Junak Saš a i crni Bugarin Junak bješ e mladi Aleksandre, Junak bješ e, junak i ostaš e, Gospe mlade njega saletaš e, No on ljubi gospu svoju milu, Princezu od bijeloga grada. A zli dusi stadoš e već ati, Kako da im ljubav porazč ine, Porazč ine, gorkom je uč ine, Kao gorki pelin s' Durmitora, Da crvenom krvcom č emer teč e. Pak pozvaš e crnog Bugarina, Da odvede mlađ anu princezu, Da odvede i u lance baci, Zazida je u visoke kule, Da ne vidi ljubljenoga svoga. Glasnik trč i preko polja ravna, Podno grada, grada Viš egrada, Trč i glasnik, nosi tuž no pismo, Junak Saš i, gospodaru svome, Crn Bugarin oteo princezu! Kad to zač u mlađ ani junač e, Skoč i hitro na noge lagane, Pak osedla svoga konja vrana, Te on ide k' Beogradu gradu, Da ljubljenu izbavi princezu. Sač eka ga crni Bugarine, Ta beš tija đ avolskije krvi, U ruci mu teš ka topuzina, A pod rukom koplje ubojito, Na grudima crni oklop tež ak. Nedade se Saš a uplaš iti, Nego vadi zlatni š estoperac, Pa on tera svoga konja vrana, Da napadnu crna Bugarina, Da osvetli svoj junač ki obraz. Pa zamahnu zlatnim š estopercom, Posred č ela ud'ri Bugarina, Ovaj ciknu kao ljuta guja, Ciknu jako i u travu pade, Kako pade zatrese se zemlja. Crn Bugarin tvrdo momč e beš e, Pa se diž e iz trave zelene, Te on cilja kopljem ubojitim, Da pogodi mlad' junaka Saš u, Hitnu koplje podno vedra neba. Zao vetar koplje ravno nosi, K' pleć ima mlađ anog junaka, Al' dolete verni soko sinji, Pak u'vati ubojito koplje, Spasi smrti svoga gospodara. Tu se Saš a opasno raž ljuti, S' sebe baca zelen' kabanicu, Iz korica vadi sablju britku, Pak on kreć e crnom Bugarinu, Da uč ini to š to iš te pravda. Te zamahnu sabljom iskovanom, Ud'ri hulju posred gola vrata, Odseč e mu zmijsku glavurinu, Pade glava sred' zelena polja, Ubi Saš a crna Bugarina. Pak uzima teš ku topuzinu, Kamen kulu uze da razvali, Te izvadi dragu gospu svoju, Iz lanaca teš kih je izbavi, I odvede k' dvoru najmilijem. Da je ljubi, duge kose mrsi, I rukama snaž nim da je grli, Da izrode plemić ko potomstvo, Da u vinu ljubav velič aju, Da ih niko viš e ne rastavi!
|